…my kind of town, Chicago is!

Chicago je grad koji ti se brzo uvuče pod kožu! Tako smo mi nakon par dana hodanja po samom centru vidjele što Chicago nudi svojim građanima ali i turistima. Našle smo omiljeno mjesto u parku za ručak, vidjele arhitektonska čuda koja Chicago čine pravom modernom metropolom. Za istraživanje Willis towera nismo imale hrabrosti ali ni novaca- upad za Skydeck plada se čak 18$, i to da bi te odveli na ne znam koju točku visine i odveli te na staklenu terasu s koje se pruža pogled na cijeli grad- to se nije dogodilo.

Stanica koja se ipak ne propušta bila je blues klub 'Buddy Guys Legend' gdje smo uživale u akustičnom bluesu i odličnoj atmosferi.

Što se tiče klope, ne smijete propustiti njihovu pizzu koja više liči na tortu a ne pizzu- pizzacake :) Stvar je u tome da je rađena kao pita, tijesto je debelo i duboko, pa unutra stave nadjev koji hoćeš i sve preliju gustim slojem pasirane rajčice. Fino je ali jako zasitno. Mi smo uzele malu pizzu i jele smo ju i kao ručak i večeru.

A Ed Debevic's je još jedno gurmansko mjesto uređeno po uzoru na 50'te godine. Tako je uređen i interijer i konobari, ali nisu po tome poznati. Naime poznati su po tome da vrijeđaju svoje goste, naprave show, skaču po stolovima…uglavnom podižu atmosferu. A mi smo kao prave škrtice naručile najmanji sladoled na svijetu (stvarno se tako zove!), i još dobile čašicu za poklon. Imale smo sreće pa je konobar koji nas je posluživao bio simpa pa nas nije puno gnjavio.

Nedjelja je bila rezervirana za upoznavanje Evanstona koji je zapravo poznat po Northwestern sveučilištu. Iako je gradić mali, nadomak je Chicagu a prava je mala urbana sredina. Prošetale smo njihovim kampusom koji je stvarno impresivan. Nalazi se uz samu obalu jezera Michigan.

Osim toga imale smo priliku prisustovati pravoj baptističkoj misi! Crkva se nalazi preko puta kuće u kojoj smo bile, pa smo odlučile otići tamo. Jako su simpatični, inače to je jamajkanska baptistička crkva i jako su otvoreni prema znatiželjnicama poput nas. Inače ta njihova misa traje kojih 3,5 sata, tako da oni malo propovjedaju, malo mole, šeću okolo, a pjevaju sve u šesnaest! Čim smo ušle, morale smo se predstavit svima okupljenima, a oni su nas s oduševljenjem primili, grlili i pozdravljali. Stvarno je bilo simpatično! :)

A zadnji dan u Chicagu smo si ostavile za obilazak Oprinog kvarta, pa smo se uputile u traženje Harpo studija. Ako niste primjetili, šoping po najdužoj Michigan av. smo preskočile (da ne bi rekli da samo trošimo ;)) već smo se odlučile za Water Taxi i tako obišle dio Chicaga koji nismo vidjele. Zahvaljujudi našim domaćinima, uspjele smo vidjeti sve najbolje što nudi Chicago iako smo imale ograničen buđet. Puno hvala obitelji Stanković!

Sada nas čeka duuuuga nod na aerodromu, jer nam avion kreće tek ujutro. Sljededi post bit će iz Vegasa, mogle bi i neki poslić naći tamo…

I još nešto, prisustovale mo setu Transformera 3 koji se snimao u centru Chicaga! E to je bilo smiješno, mi smo mislile da se nešto dogodilo, a ono oni snimaju film. Evo link za slike transformera!
Ps. Ljudi nam kažu da ne mogu komentirati postove. Naime, postovi se mogu komentirati tako da ispod posta odaberete preko kojeg računa želite komentirati. Bilo to facebook, gmail, yahoo ili nešto treće, a ako kometirate kao amonimac, registracija nije ni potrebna. Očekujemo vaše komentare! :)

Yours all American girls,
Sandy and Vik